уторак, 17. фебруар 2015.

Gepard

Gepard (lat. Acinonyx jubatus) je mačka koja je najčešća još uglavnom u Africi. Pažnje vrijedna je naročito radi svoje superlativne brzine i niza svojih psolikih obilježja.Osnovna boja krzna geparda je žuta, a na trbuhu je u pravilu prilično svjetlija. Krzno je posuto s velikim brojem crnih pjega, koje su puno manje od leopardovih a i ne prave rozete. Lice je malo tamnije i bez pjega, ali ima dvije crne pruge koje idu od očiju do kuta ustiju.
Zbog pjega, podsjeća doduše na leoparda, ali se svojom građom tijela značajno razlikuje od svih drugih mačaka. Gepard ima ekstremno dugačke, tanke noge i vitko tijelo oblikovano kao tijelo hrta. Glava je mala i okrugla, a rep dugačak. Na šapama ima debele, ljuskaste jastučiće, a kandže može samo uvjetno uvući. Takva građa tijela omogućuje mu da u trku dosegne brzinu od 110 km/h, puno više od bilo kojeg drugog sisavca, no tom brzinom može trčati samo oko 400 m, nakon čega se umara. To je najbrža kopnena životinja na svijetu.
Anatomija geparda je prilagođena takvoj sposobnosti. Nosnice su mu značajno proširene, tako da je ostalo malo mjesta za čeljust koja je u odnosu na druge mačke značajno manja, ap je time i to njegovo "oružje" relativno slabo. I srcepluća kao i bronhije su mu proporcionalno jako povećani.
Dužina geparda od njuške do kraja trupa doseže 150 cm, rep mu je oko 70 cm, a u ramenima je visok oko 80 cm. Uprkos tom relativno velikom tijelu, težina mu je uglavnom najviše 60 kg.





петак, 30. јануар 2015.

Konj

Konj (Equus ferus caballus) je jedna odVanjski izgled konja se razlikuje građom i veličinom tijela, kao i krznom i njegovom bojom. Ovisno o svrsi uzgoja, dijele se na tri osnovna tipa, hladnokrvne, toplokrvne ipunokrvne konje. U hladnokrvne se ubrajaju u pravilu konji čija tjelesna težina prelazi 800 kg. Te pasmine korištene su uglavnom za rad u polju, rudnicima ili zašumske poslove. Toplokrvni su, suprotno prvima, tipični jahači konji jer su lakše građe i pokretljiviji. Pored toga, oni su dobri dresurni i skakači konji. Punokrvni su prije svega sportski konji, uglavnom su vrlo osjetljivi, a u trku dosežu i do 70 km/h. Polukrvnim konjima nazivaju se mješanci toplokrvnih i punokrvnih konja. Nazivi hladnokrvni, toplokrvni i punokrvni ne potiču od topline ili količine krvi konja, nego označavaju njihov temperament. Tako su hladnokrvni konji obično vrlo pitomi i snažni, i s mirom podnose puno toga, dok se punokrvne općenito smatra "ludim", razdražljivim i ni izdaleka se njima ne može tako jednostavno upravljati kao s hladnokrvnim.
Konji se u hodu oslanjaju samo na treći, srednji nožni prst. Ostali prsti su im zakržljali. Očikonja su smještene postrano na glavi, što im omogućuje vidno polje od gotovo punog kruga (350°). No, ono što se događa neposredno ispred njihovog nosa ili straga, konji primjećuju tek ako okrenu glavu. Konji nisu slijepi za boje, ali ne razlikuju ih baš dobro. Ne ralikuju smeđu od zelene i sive, ali boje kao što su bijela, crvena, žuta i plava vide jako dobro.
Imaju vrlo pokretljive ušne školjke i mogu ih okrenuti u bilo kojem smjeru. Okretanjem prema naprijed, konj pokazuje pažnju i znatiželju, no ako ih okrene prema natrag i priljubi uz glavu, to je upozorenje i pokazuje agresivnost ili strah. Ako uši mlitavo vise u stranu to je znak da se ne osjeća dobro ili je umoran, no može biti i znak potčinjavanja kao i opuštenosti. Ako su mu pri tome oči poluzatvorene, to može značiti i zadovoljstvo. Uši usmjerene prema natrag znak su nelagode, a kod jahanja, pažljivosti.
Radi zaštite od grabežljivaca u prvobitnom okolišu, konji su razvili različite boje. Jedna od najranijih je svijetli ton smeđe boje. Tipični pretstavnici konja te boje su norveški fjordski konji, koje uz to odlikuje i uočljiva tamna pruga duž mjesta gdje izrasta griva. dvije postojeće podvrste Equus ferus, odnosno divljeg konja.Ovisno o pasmini, domaći konji dosižu visinu u "ramenima" između 60 i 210 cm. Konji visine do 146,5 cm nazivaju se poni, a oni visoki do 145-148 cm su mali konji. Težina ponija i velikih konja kreće se od 90 kg pa do 1200 kg. Tjelesno odraslim konj se može smatrati u dobi od tri do šest godina, poniji ranije, veliki konji kasnije. Veliki konji mogu doživjeti oko 30 godina, dok poniji mogu živjeti i do 50 godina. Najveća dokazana starost jednog velikog konja je 62 godine. Očekivani životni vijek konja uveliko zavisi o pasmini, uvjetima života i načinu korištenja životinje.
Kobile su spolno zrele s 12 do 18, a ždrijepci u dobi između 12 i 20 mjeseci. Kod svih konja skotnost traje točno 330 dana (11 mjeseci). Ciklus parenja počinje u proljeće, a vrhunac doseže u ljetnim mjesecima. Ako životinje žive u štalama i hrani ih se intenzivno, moguće je postići skotnost i zimi. Kobile su plodne samo svakih 21 do 24 dana. Nakon skotnosti od oko 11 mjeseci, kobila donosi na svijet ždrijebe, koje odmah nakon toga pokušava ustati. Ovo je kod konja koji žive na slobodi izuzetno važno, jer inače je ugroženo od zvijeri.

среда, 28. јануар 2015.

Slon

Slonovi su veliki sisari iz porodice Elephantidae (od lat. elefantus - slon) a spadaju u red Proboscidea (surlaša). Obično se razlikuju dva roda slonova afrički slon (Loxodonta africana) i azijski slon (Elephas maximus), mada postoje neki dokazi da su afrički savanski slon i afrički šumski slon dvije različite vrste (L. africana i L. cyclotis, respektivno). Slonovi su rašireni širom podsaharske Afrike i južne i jugoistočne Azije. Porodica Elephantidae je jedina preživjela porodica iz reda surlaša; druge, danas izumrle vrste iz ovog roda su bile mamuti i mastodonti. Mužjak afričkog slona je najveća kopnena životinja i može doseći visinu od 4 m i težinu od 7 tona. Svi slonovi imaju nekoliko karakterističnih osobina, od koji su najuočljiviji dugo debelo rilo zvano surla, kojim slonovi uzimaju vodu, dišu i dohvataju hranu i predmete. Njihovi sjekutići su narasli u kljove koje mogu služiti kao oružje protiv grabežljivaca ili kao alat za pomjeranje objekata ili kopanje. Svojim velikim ušima mogu mahati čime pomažu u snižavanju temperature tijela. Afrički slonovi imaju veće uši i konkavna leđa dok azijski slonovi imaju manje uši i konveksna ili ravna leđa.
Svi su biljožderi i hrane se travama i lišćem, a žive u različitim okruženjima uključujući savane, šume, pustinje i močvare. Teže da ostanu blizu vode. Smatraju se jednom od ključnih vrsta zbog uticaja kojeg imaju u svojim okruženjima. Druge životinje se drže na distanci od slonova, a grabežljivci poput lavova, tigrova i hijena obično uzimaju za žrtvu mladunčad slonova (telad). Slonovi mogu da dožive i do 70 godina starosti u divljini.



 

четвртак, 22. јануар 2015.

Papagaji

Papagaji (Psittaciformes) sured ptica kome pripadaju 372vrste u 86 rodova. Ovaj red se deli u tri familije:Psittacidae (pravi papagaji),(kakadui) iStrigopidae (novozelandski papagaji).Papagaji žive u svim tropskim i suptropskim područjima, kao što su: AustralijaOkeanija,južna i Jugoistočna Azija, južni delovi Severne Amerike,Južna Amerika i Afrika. Neke vrste obitavaju u umerenom području južne hemisfere. Najveća biološka raznovrsnostprisutna je u Južnoj Americi,Novoj Gvineji i Australiji.Za ovaj životinjski red karakteristični su jak zakrivljen kljun prilagođen velikom broju aktivnosti, uspravan stav i jake noge sa zigodaktilnim stopalima. Veliki broj vrsta prinosi hranu stopalom do kljuna, što je kod drugih ptica redak izuzetak. Većina papagaja su uglavnom zeleni, dok su neke vrste šarene. Kakadui imaju pokretnu krestu od perja na vrhu glave i po boji variraju od pretežno bele do pretežno crne. Kod većine papagaja nije vidljiva razlika između ženki i mužjaka, ili je ona minimalna.
Što se tiče veličine, ovo je najraznovrsnija klasa ptica. Jedna vrsta pigmejskog papagaja je tipično duga oko 8 santimetara i teži manje od 10 grama. Hijacintna ara duga je oko 1 metar i teži 4 kilograma.
Papagaji se hrane semenom, orasima, voćem, izdancima i drugom biljnom hranom. Neke vrste se hrane insektima i malim životinjama. Lorijisu potfamilija papagaja koji su specijalizovani za ishranu cvetnim nektarom i mekim voćem. Skoro svi papagaji se gnezde u šupljinama stabala, polažu bela jaja iz kojih se legu ptići kojima je neophodna nega.
Papagaji spadaju u najinteligentnije vrste ptica. Neke vrste imaju sposobnost da imitiraju ljudski glas, što ih čini popularnim kućnim ljubimcima. Trgovina papagajima, gubitak prirodnog staništa, konkurencija drugih vrsta i lov ugrožavaju populacije papagaja u divljini. Smatra se da je ova klasa ptica najeksploatisanija od svih klasa ptica.








Velike Pande

Velike pande žive prije svega na tlu, no dobro se penju i izvrsni su plivači. Za razliku od drugihmedvjeda, ne mogu se uspraviti na stražnje noge. Jedu uglavnom sjedeći, tako da im prednje šape ostaju slobodne za dohvaćanje i držanje hrane. Aktivni su uglavnom u sumrak i noću, a danju spavaju u šupljim stablima, pukotinama u stijenama ili špiljama.
Veliki pande su samotnjaci. Teritorij ženki velik je oko 30 do 40 hektara, i brane ga od drugih ženki. Mužjaci su fleksibilniji i nemaju svoje teritorije. Često se preklapaju kako s teritorijem ženki, tako i s područjima drugih mužjaka. No, uprkos tome, veliki pande se ipak izbjegavaju. Na svojim lutanjima, obilježavaju stabla grebanjem i urinom.
Za razliku od drugih medvjeda, ne spavaju zimski san. Umjesto toga, zimi silaze u niža područja koja su u to vrijeme nešto toplija od njihovih ljetnih staništa (vidi članak djelomična selica).
Velike pande su od svih medvjeda najizraženiji biljojedi, i usprkos uvriježenog mišljenja, ne hrane se isključivo bambusovim izdancima, iako im je to glavni izvor hrane. No kako bambusi nisu bogati hranjivim tvarima, a pandin probavni sustav nije idealno prilagođen takvoj hrani, kako bi pokrili potrebu za hranjivom, moraju dnevno pojesti 10 do 20 kg bambusa. Pored bambusa, jedu i neke druge biljke (encijaneirisevučac (Lycium europaeumšafrane) a u manjoj mjeri gusjenice i malene kralježnjake.




среда, 21. јануар 2015.

Delfini

Delfin je vodeni sisar srodankitu i običnoj pliskavici, poznat po svojoj inteligenciji, i navodnom saosećanju i radosti. Ime delfin potiče od starogrčke reči δελφίς - delphis koja znači „s matericom“ odnosno „riba sa matericom“. Grupa delfina zove se jato.
Reč „delfin“ ima više značenja i može podrazumevati:
  • svakog člana porodice Delphinidae (okeanski delfini);
  • svakog člana porodice Delphinidae i Platanistodae (okeanski i rečni delfini);
  • svakog člana podreda Odocenti (koji uključuje kitove zubane);
  • pripadnika vrste Tursiops truncatus, najrasprostranjenije i najpopularnije vrste delfina

Orke i neke srodne vrste pripadaju Delphinidae porodici i mogu se svrstati među delfine, iako se uobičajeno nazivaju kitovi. Postoji oko 40vrsta delfina u 17 rodova. Veličina im varira od 1.2 m i 40 kg (Maui delfin), do 9.5 m i 10 tona (orka). Mogu se naći posvuda, najčešće u plitkim morima kontinentalnih šelfova. Mesojedi su i hrane se uglavnom ribom i lignjama. Porodica Delphinidae je najveća u redu Cetacea, i relativno mlada: delfini su se pojavili pre oko 10 miliona godina tokom Miocena.




Zlatni Retriveri

Zlatni retriver vodi poreklo iz Velike Britanije pa je logično da je standard rase pisan upravo u toj zemlji. Svi mi znamo na prvi pogled kako retriver izgleda i prosto je neverovatno sa kakvom lakoćom ova rasa uspeva da nas potpuno oduševi i kako brzo smo u stanju da je zavolimo. Ipak treba se malo pažnje posvetiti onome što definiše ovu rasu.Odmah na početku je potrebno reći da postoje blage varijacije između Evropskog, Američkog i kanadskog standarda i te razlike se ponajviše tiču veličine psa i boje dlake. Evropski standard favorizuje krupnije pse širih čeljusti, dubljih grudi i kraćeg repa. Američki standard opisuje psa kao nešto manje zdepastog od Evropske varijante. Kanadski standard na primer između ostalog dozvoljava nešto tamniju boju dlake psa.




Bengalski tigar

Bengalski tigar (Panthera tigris tigris) je najbrojnija podvrsta tigra, i druga po veličini poslije sibirskog. Pripada carstvu životinja, razredu sisavca i skupini mačaka, točnije velikih mačaka. Beli tigrovi su obojene varijante bengalskog tigra.
Mužjak bengalskog tigra dosiže dužinu od 275 do 295 cm, ali ima i primjeraka koji su duži i od 305 cm. Ženke su manje i duge su između 240 i 265 cm. Težina im se kreće od 130 pa do 265 kg, može biti viših jedinki. U ramenima im je visina od 90 cm pa do 1 m.
Osnovna boja im je crveno zlatna. Donji dio tijela im je bijel. Relativno široke crne poprečne pruge se protežu od glave pa sve do vrha repa, a i noge su im jednako tako prugaste. Zanimljivo je da su Bengalski tigrovi najbrža podvrsta koja može doseći brzinu od 90km/h.


Na ovom sajtu otkrićete mnoge zanimljivosti o životinjama.
Uživajte!